|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hm,pa ima tu svega-ljubav,prijateljstvo,škola (
)...
Ma,uostalom,čitajte pa će te viditi 
Create your own message at BlingyBlob.com
Free Hit Counters
BLOGOVI KOJE JA POSJEČUJEN:
Teic@-Super cura,a šta je još bitnije odlična prijateljica ;).Idi pa vidi
Ivana-Otkačena cura!Crtice iz njezina života(ljubav,prijateljstvo,tulumarenje...)
Ahilej-Ime bloga govori sve =)
Mia & Ivy-Dvi otkaćene cure...Jako bitne cure u mom životu...Klikni!!!
Marko (BiH)-Evo da se i on nađe ode :)
IME: Klara
DATUM ROĐENJA: 06.02.1989
VOLIN:
-provoditi vrime sa prijateljima 
-izlaziti,tulumariti... 
-rolanje 
-živin za muziku (Plavi orkestar,Dino Merlin,Prljavci...) 
-puno spavati 
-vrime prid Božić i Novu godinu
-čokoladu i opčenito sve slatko
-horror filmove
-čitati knjige (U anđeoskom liku zvijeri,Mi djeca s kolodvora Zoo)
-brzu vožnju
-jutarnju kavu 
-igrati Remi,biljar i sve ostale igre u kojima pobjeđujen 
NE VOLIN:
-ljude koji nemaju svoj stav i dvolične osobe 
-miševe,skakavce,žabe i slične životinje 
-sladunjave,romantične filmove 
-svoje osječaje koji su katkad nedefinirani 
-pretjeranu ljubomoru
-ljude koji žive tuđe živote 
-ljude koji nose krzno 
-prati zube 
(šala-bilo mi žao ne upotrjebiti ovu animaciju 
)
-zimu 
-svoja depresivna stanja kada ne znan šta ću sa sobom 
MARINA-najbolja prijateljica...Stara,ne brini-ubrzo ćemo dobiti vozačku
ALEX-my angel,my baby,my love...Ma sve...Obožavan ga...
JAKOV-muška verzija mene,jako dobar prijatelj...To je dečko koji se obožava zajebavati,ali je također i jako ozbiljan za svoje godine
NINA-o njoj sve naj,naj,naj...To je moja najdraža plavuša,zbog nje san zavolila Zadar...
MARKO-netipični pripadnik muškog roda.Taj dečko nije za lude provode,on više voli duge šetnje...Muška plavuša,iza Nine najdraža
TONKA-meni najdraže biće na kugli zemaljskoj-moja nećakinja...
MIA&ZLATA-dvi otkačene sestre...A šta reći o njima?Uz njih nikad nije dosadno i jamčin vam da će vas uz njih vječito boliti trbušni mišići od smijanja
IVANA-to je dobra dušica naše ekipe...Znate ono,mila dušica koja se katkad pretvori u pravog vražićka spremnog na nepodopštine
LJUBO-Otkačeni dečko koji je zaluđen autima i uličnin utrkama...Svako malo mu je neki dio tijela u gipsu,ali njega to ne obeshrabljuje 
TEICA-cura kojoj je sve napokon krenilo kako treba .S njom kave nikad nisu dosadne
EVO NEKOLIKO MENI JAKO DRAGIH PISAMA:
GREATEST STORY EVER TOLD
Thank you for this moment
I've gotta say how beautiful you are
Of all the hopes and dreams I could have prayed for
Here you are
If I could have one dance forever
I would take you by the hand
Tonight it's you and I together
I'm so glad I'm your man
And if I lived a thousand years
You know I never could explain
The way I lost my heart to you
that day
but if destiny decided I should look the other way
then the world would never know
the greatest story ever told
and did I tell you that I love you
tonight
I don't hear the music
When I'm looking in your eyes
But I feel the rhythm of your body
Close to mine
It's the way we touch, it soothes me
It's the way we'll always be
your kiss your pretty smile
you know i'd die for
oh baby
you're all i need
And if I lived a thousand years
You know I never could explain
The way I lost my heart to you
that day
but if destiny decided I should look the other way
then the world would never know
the greatest story ever told
and did I tell you that I love you
just how much i really need you
did I tell you that I love you
tonight
tonight
And if I lived a thousand years
You know I never could explain
The way I lost my heart to you
that day
but if destiny decided I should look the other way
then the world would never know
the greatest story ever told
and did I tell you that I love you
just how much I really need you
did I tell you that I love you tonight
LONG TIME COMING
Everybody wants to be loved
every once in a while
we all need someone to hold on to
just like a helpless child
yeah
can you whisper in my ear
let me know it's alright
it's been a long time coming
down this road
and now i know
what i've been waiting for
and like a lonley highway
i'm trying to get home
ooo loves been a long time coming
you can look for a lifetime
you can love for a day
you can think you got everything but
everything is nothing when you throw it away
yeah
then you look in my eyes
and i have it all
once again
it's been a long time coming
down this road
and now i know
what i've been waiting for
just like a lonley highway
i'm trying to get home
ooo loves been a long time coming
didn't know i was lost
til you found me
uh huh
didn't know i was blind
but now i see
can you whisper in my ear
let me know it's alright
it's been a long time coming
down this road
and now i know
what i've been searching for
oh been a long long highway and
now i see
ooo loves been a long time
ooo been a long time
loves been a long time coming
DA TE MOGU PISMOM ZVATI
Ti za me si bila ka rosa na cvicu
sa usana pila i ljubav i sricu
a ja bi tija pismom ti prici
jos ljubavi ima ka ulja u svici
Ref.
Da te mogu pismom zvati
ja bi piva zivot cili
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili
Da te mogu pismom zvati
ja bi piva, ne bi staja
da se stara ljubav vrati
ne bi pismi bilo kraja
Ne vracas se vise u pisme i rici
i nema te sa mnom u nijednoj prici
a ja bi tija pismom ti prici
jos ljubavi ima ka ulja u svici
Ref.
BUDI NOĆAS MIRNO MORE
Srce moje kucaj tiše, zastani na tren,
da je slušam kako diše, da je slušam kako diše,
da je slušam kada budem njen.
U čempresu sam bio u bršljanu đardina,
iz čokota sam pio i sunce iz starina,
i tako prepun ljeta ko nanosi leandra,
izležavam se s cvrčkom na grani oleandra.
I onda nek poteku i stoljeća i milje,
pretvorit ću se opet u bosiljak i smilje,
u čemprese i bršljan, u sokove agava,
da poljupcem je budim kad pored mene spava.
Budi noćas mirno more ona bit će tu,
po kucanju moga bila prepoznati ćeš nju.
Srce moje kucaj tiše, zastani na tren,
da je slušam kako diše,
da je slušam kako diše,
da je slušam kada budem njen,
Budi noćas mirno more...
JEDNOM KAD NOĆ
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti zao, bit će ti zao
Što nisi tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju....
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U stranicu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Gdje je jedno voljelo....
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi...
VILO MOJA
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
TIJA SAN JE LJUBIT
Na bokun karte ja san srce stavia
Kada san ga rukom iscupa
I kroz sve te rici ja san jubav trazia
Al je niko nije pripozna
Kroz pustu kalu nogon prid nogu
Do njenih sam vrata dospia
Bez imalo force da bar jednom pokucan
Sta sam isprid ka od kamena
A tija san je jubit tija san je cvrsto stisnit uz sebe
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice
A tija san je jubit sa njom sanjat i budit se
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice
Kroz pustu kalu nogon prid nogu
Do njenih sam vrata dospia
Bez imalo force da bar jednom pokucan
Sta sam isprid ka od kamena
A tia san je jubit tia san je cvrsto stisnit uz sebe
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice
A tia san je jubit sa njom sanjat i budit se
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice….
UZALUD VAM TRUD SVIRAČI
Sto put sam se evo zakleo
pred jutro te prevario
drugoj ja sam bagrem nosio,
tebe iznevjerio.
Stoput sam se evo zakleo
pa te prevario
sad bi dukate od jada
baš u blato bacio.
A za oblak mi se mjesec skrio
sakrio mi pute
uzalud vam trud svirači
za drugog su dunje žute.
A ja evo nekad sjetim se
što moj ćaća znao reći je
sve ti duše silne slavonske
uz pjesmu prebole, al' ne oproste.
Uz pjesmu mi se evo rodimo,
uz pjesmu umiremo,
Slavonijo ko' te nije volio
ne zna šta je izgubio.
A za oblak mi se mjesec skrio...
ŽUTO LIŠĆE LJUBAVI
I ja cu nocas leptir postati,
A ti za mnom neces suzu pustiti.
Gdje mi dusa spava, nikad neces saznati,
Pokrit ce me draga zuto liscem ljubavi.
I ja cu nocas leptir postati,
A ti za mnom neces svijecu paliti.
I ja cu nocas k nebu letjeti,
A ti za mnom neces ruke sklopiti
NAŠA PRVA NOĆ
Tvoje usne su tražile moje,
moje tijelo prekrilo je tvoje.
Ljubavni čin pod svodom nebeskim
i krici što paraju u noć.
U zagrljaju svome imala si mene.
U očima tvojim vidio sam sebe.
Ljubavna strast obuzela tijela i nas.
Ove noći te nije,nije te sram.
Ove noći baš sve želim da ti dam.
Ove noći u nama rodila se moć.
Ovo je naša,naša prva noć.
Poljupci su moji prosipali tebe,
dok si snažno ti željela mene.
Drhtava tijela tražila su spas
i oduzela glas.
Na ramenu mome sklopila si oči
u ovoj divnoj i proljetnoj noći.
Tvoja ljepota u meni je simbol života.
TU NOĆ KAD SI SE UDAVALA
Tu noc kad si se udavala
Nitko ne zna zasto si plakala
Da li radi tamjana
Ili starih uspomena.
Tu noc kad si se udavala
Nitko ne zna zasto si plakala
Ili ti je kroz glavu proslo sve.
Tu noc kad si se udavala
Mene pijanog su odnijeli
Moji prijatelji, vjerni psi
Do jutra me tjesili
Da ima milion takvih kao sto si ti
I da cu te preboljeti.
Tu noc kad si se udavala
Meni kroz glavu proslo je ...
Postoje neki drugi svjetovi
Za nas bi bili rajski cvjetovi
O samo da si htjela pobjeci
Ovako stisni zube ne placi.
Tu noc kad si se udavala
Meni kroz glavu proslo je
Tvoje smijesne za maturu haljine
Sandale boje mjesecine.
ZLATNE GODINE
Noć bez zvijezda,
gradovi bez imena
i moja sjećanja.....
Tragovi kočenja na cestama
što vode do neba.....
A bio sam na kraju svijeta,
sam,
bez teba-korak do dna.
Sam protiv svih,na kraju
vremena-
a gdje si ostala ti!?
Zlatne godine i duge sjene-
pomoli se za naše vrijeme!
Jednu svijeću ljubavi
zapali za mene....
Hladna kiša moje noći umiva
-tvojim suzama.
Nije život posuo sa ružama
sva moja sjećanja.....
A bio sam na kraju svijeta,
sam,
bez tebe-korak do dna.
Sam protiv svih,na kraju
vremena-
a gdje si ostala ti!?
Zlatne godine i duge sjene-
pomoli se za naše vrijeme!
Jednu svijeću ljubavi
zapali za mene.....
ŠTO TO BJEŠE LJUBAV
Gdje li si se dosad skrivala?
Znam, negdje si uzivala
Kad god dosla, dobrodosla mi
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Ja odavno nikog ne ljubim
I spreman sam sve da izgubim
Kad god dosla, dobrodosla mi
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Podsjeti me sto to bjese ljubav
I bar na tren biti zaljubljen
Sto to bjese, sto to bjese ljubav
I bar na tren biti zaljubljen
Ja odavno nikog ne ljubim
I spreman sam sve da izgubim
Kad god dosla, dobrodosla mi
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Podsjeti me sto to bjese ljubav
I bar na tren biti zaljubljen
Sto to bjese, sto to bjese ljubav
I bar na tren biti zaljubljen
PRIJATELJICE
Azurno nebo cekamo zoru
pet- sest mladih golubica
nasmijesena su im lica
i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica..
Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne,
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke...
Hej ljepotice,moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali...
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti...
Djevojcice zene postale
a neke su se vec i udale
ja jos cekam azurne zore
a ja jos zelim preplivati more
ja jos sanjam zemlje daleke...
(Za moju Marinu)
NIJE BILA OSOBITO LIJEPA
Nije bila osobito lijepa
ali nije bila kao druge
pa je ljubav kao uvijek slijepa
zbog nje razne prelazila pruge
Nije bila osobito moja
ovo malo dovoljno mi znaci
ta je bila drugacijeg soja
grizuci se, mi smo bili jaci
Imala je lijepu rupicu na bradi
znala je da grebe, znala je da gladi
Imala je lijepu rupicu na bradi
drhtali smo slozno, smeteni i mladi
Imala je lijepu rupicu na bradi
znala je da prede, znala da se svadi
Imala je lijepu rupicu na bradi, rupicu na bradi
Nije bila osobito luda
ali ja sam dizao taj prosjek
Cinio sam zbog nje razna cuda
milovao i prije i poslije
Nije bila osobito njezna
ljutila se u nekakve sate
ali mi je bila neizbjezna
u te sate sto u glavu mlate
Imala je lijepu rupicu na bradi...
CESARICA
Zlatni konci litnje zore
Dosli su u njene dvore
Da bi moju jubav budili.
Svitlo nek' joj jubi lice
Lipo ka' u Cesarice
Kad je ja ne mogu jubiti.
Zlatna mriza njenog tila
Dusu mi je uvatila
Da je baci nazad u more.
Svake noci prije zore
Dolazim u njene dvore
Bile dvore moje pokore.
Cilega zivota ja sam tija samo nju
Da do njenog srca naden put
Cilega zivota moje tilo je bez nje
Ka' cvice bez vode.
Zlatna mriza njenog tila
Dusu mi je uvatila
Da je baci nazad u more.
Svake noci prije zore
Dolazim u njene dvore
Bile dvore moje pokore.
AJDE ZBOGOM
Još jučer sam znao o tebi sve
Rastavit me niko nije moga od tebe
A danas mi oči tvoje kažu istine
Koje ovu moju dušu rižu na dvoje
Ajde, zbogom, nek ti je sritno od mene
Nikad neću grube riči kazat za tebe
Ajde, zbogom, nek ti je sritno ovi put
Dobro znam da vrime je za sjećanje
I neću te molit, vrati se
Nek vrime čini svoje, moram bez tebe
Skupit ću forcu svu, za kraj nasmiješit se
Dok ti odlaziš s vitrom i odnosiš mi sve
OSTANI
Žalim za sve tvoje uplakane noći.
Znam kako je teško,da ti nije lako.
Hoćeš li mi ikad oprostiti moći?
Ispravio sve bi,kad bi znao kako.
Sve si o njoj čula,lagati ti neću.
Znaj da nije bilo iskreno i čisto.
Stobom dijelio sam i radost i sreću.
Ništa mi bez ne bi bilo isto.
Ostani,nemoj ići,ostani.
Ostani,budi tu uz mene,
da nam bolje krene.
Ostani,nemoj ići ostani.
Ostani i za sva vremena
budi moja žena.
Ostani....
Vjerujem da pamtiš dane naše sreće.
Postojao cijeli svijet je samo za nas.
Te besane noći,večere uz svijeće,
sjaj u tvome oku isti je i danas.
Daj mi svoju ruku,bit će kao prije.
Sa mnom će ti biti ispunjeni snovi.
Sanjam toplo gnjezdo,dijete što se
smije.
Pusti neka ljubav mirnoj luci plovi
NISAM TE ZASLUŽIO
Sam ispod kape nebeske brojim zvijezde jutarnje
Pitam se da li jos koja trepce za mene
Otisla si s osmijehom a u srcu s pogledom
A meni samo ostaje da zbrajam pogreske bezbrojne
Nisam te zasluzio, i prekasno sam shvatio
K'o svi losi kockari s dusom prodanom
Na zadnju kartu tebe sam potrosio
Zivot svira zadnji set a ja tonem na ocigled
I necu prstom makniti ako se srusi svijet
Jer znam da vise necu gledat one ljubice
Sto su iz tvog oka za me cvijetale
Prošla je godina dana...
Godina dana obilježena nadanjem da će istina izaći na vidjelo...
Godina uzaludnog nadanja...
Jer još uvijek ne znamo zašto nema naših anđela...
Anđeli...
To je riječ koja ih najbolje može opisati...
Uistinu su bili anđeli koji su skrivali svoja krila...
A već je prošla godina dana otkako su nas napustili iako ne zbog tog što su željeli otići...
Imali su toliko planova,toliko neispunjenih želja i neostvarenih ljubavi...
Toliko dobroga su još mogli napraviti...
A sada su ta četiri mlada života ugasla,nema nade da će ostvariti svoje najskrivenije želje i snove...
Zašto?
Kako?
Tko je odgovoran?
Toliko pitanja,a nijedan odgovor...
Hoće li istina ikad izaći na vidjelo?
To samo nebo zna...
Ali...
Nada uvijek postoji...
No,iako više ne hodaju Zemljom,ne gledaju izlazak i zalazak sunca,ne uživaju u slatkim radostima života oni i dalje žive u našim sjećanjima...
Naša sjećanja ih održavaju...
Sjećanja na njihove oči pune radosti i volje za životom...
Na njihove osmjehe pune veselja i vedrine...
Na njihove tople riječi koje su ulijevale nadu u bolje sutra...
Na njihove trenutke slabosti i našu želju da im pomognemo...
I na kraju,sjećanje na njih same...
Mislim da nitko od nas ne može ostati ravnodušan na život koji nam ih je dao,a zatim na tako okrutan način uzeo...
Jedino mi ostaje utjeha da su otišli na neko ljepše i ugodnije mjesto...
Na neku zelenu livadu punu neubranog cvijeća...
Odakle neometano mogu gledati na nas koji smo ostali boriti se iz dana u dan s okrutnom sudbinom...
POSVEĆENO: Anti,Tomi,Josipu i Marku (našim najljepšim anđelima)
OVO NIJE KRAJ
Iza duge srest cu te ja
jer nebo vidi, nebo sve zna,
cuva mjesto za bolje od svih,
da l' sam i ja jedan od njih?
Iza suza jos sunce sja,
svijetlo dijeli dobro od zla,
sto oluja, pobjeda sto,
da l' sam i ja rodjen za to?
Kroz sve moje dane i godine
samo srce imam da vodi me,
i u mraku sam, vjerujem i znam:
Ovo nije kraj, gore pogledaj,
tamo pise drugo ime hrabrosti,
ovo nije kraj, zadnji zagrljaj,
sve dok za vas gore svijece ljubavi
sva je tuga svijeta u meni,
a ja ne dam da me pobjedi...
Evo ka šta vidite,vratila san se...Na vašu sriću ili žalost 
...
Zima je napokon prošla,ja san se probudila iz zimskog sna i spremna san za nove pustolovine 
...
Kod mene se nije puno toga prominilo osim toga šta san zaljubljena...
Nakon dugo vrimena mi se neki dečko svidija,ali ono pravo...
Dečko kojem ne znan ni ime...
Nekako je tajanstven i baš me zbog toga privuka...
Već dvi godine se viđamo u prolazu...
2 GODINE!!!
A ni upoznali se nismo...
Frustrirajuće,jel da...
Ali nema veze...
Ja san napokon krenula u akciju...
Pitala san njegovog prijatelja da li ima curu...
I saznala san da je solo 
...
Onda san ga pitala može li mi dati njegov broj mobitela...
On mi je reka da nije siguran je li smije,ali će ga pitati...
Nadan se da ću u ponediljak imati broj i napokon moći napraviti konkretne poteze 
...
pa kud puklo da puklo...
Eto,sad znate da san živa ...
Veliki pozdrav svima 
...
Osječaji koji se kod mene sve češće javljaju...
A javljaju se zbog nemoći...
Nemoći i ljutnje...
Zato šta ne mogu biti sa osobon do koje mi je stalo...
Zato šta ga ne mogu zagrliti kad san mu potrebna...
Zato šta on mene ne može zagrliti kad mi je teško...
Zato šta ga ne mogu pogledati u oči...
Ne mogu pogledati u oči koje su davale nadu...
Nadu da se daljina može prevladati...
Ostale su samo slike...
Izlizano pismo koje je ostavio na odlasku...
Pismo koje uvik iznova čitan...
Ostale su pjesme posvećene samo meni...
Pjesme koje ja više neman snage slušati...
Jer one me samo još više podsjećaju koliko smo udaljeni...
Pitanja samo naviru...A odgovora nema nigdje...
Ili san ja još toliko slipa da ih jednostavno ne vidin...
Pitam se da li i on razmišlja na isti način...?
Ili još uvik viruje da ovo može potrajati...?
Ako je još uvik siguran u nas-koliko će još vrimena proći da i on shvati neke stvari...?
A onda opet-možda nema šta shvatiti...
Možda je sve baš onako kako triba biti...
Možda je sudbina odlučila umisto nas...
Možda...
For 'Honest angel'
P.S.Pozdrav Mini,Mii,Ivy,Zlati i svima ostalima koji zavire u moj svit...
JA
MARINA (MINA)
IVANA
MIA
ZLATA
P.S.Evo,stavila san slike jer neman volje puno pisati :)
PozzZz
Moj odgovor na ovo pitanje je:DA!
ZAŠTO?
Iman jako jednostavno objašnjenje :
Kad je dvoje ljudi ušlo u vezu tada su postojala 2 posebna odnosa:
1) Prijateljstvo
2) odnos 'dečko i cura'
Ako je dečko (ili cura-sasvim nebitno!!!) pogrišija u odnosu 'dečko i cura' i ona prekine vezu...Hm,zamislite se malo...
Šta vam ostaje?
Logika nalaže da ostaje PRIJATELJSTVO...
A prijatelja ne gledaš više ka potencijalnog momka...
Ne znan jel se može nešto skužiti iz ovoga...
Samo želin reći da prekid veze ne mora nužno značiti i prekid prijateljstva!
Eto,sad je i to napisano...
Mogu lagano na spavanje...
Sutra me čeka naporan dan...
Uh,u ponediljak test u autoškoli!!!!
Tribat će mi puno živaca za to,zato se moran malo skulirati i prestati šiziti na sve...
Težak zadatak,ali...
Ma vidi šta san se raspisala...
Sad je stvarno vrime za krevet...
Good night and sleep well... 
Al doslovno...
Prvi razlog je to šta iman tako malo slobodnog vrimena za stvari koje volin raditi...
Non stop mi je u glavi:'Moran obaviti to...Moran kasnije tamo...Ne smin zakasniti tamo...'
A kad poželin vrimena sama za sebe i svoje misli onda ispadnen sebična...
Kad kažen ono šta mislin ispadnen čangrizava...
Kad kažen šta oću ispadnen prezahtjevna...
A ljudima se ne može dokazati da niko nije savršen...
Kad si bolji prema nekome taj neko je gori prema tebi...
Kad si grozan prema nekome ispadaš bezosječajan...
Može li se uopće postići neka ravnoteža???
Oće li ikada ljudi biti zadovoljni sami sa sobon???
Jer,ako je neko zadovoljan sam sa sobon automatski mu i ostali pašu...
A ja san napokon naučila jednu jako važnu lekciju koje se sad držin ka pijan plota:'Pri bilo kakvon upoznavanju i stjecanju novih poznanstava prvo ću pokazati svoje mane...Ako ih ta osoba prihvati onda je zaslužila i da vidi moje vrline...Ali ako ih ne želi prihvatiti (mane) onda se ne želin ni truditi pokazat vrline!'...
Pa ako im ne pašen,čisto me zaboli neka stvar...
Ili me prihvati ili odj... u skokovima!
Nadan se da se slažete sa mnon,a ako ne opet nema beda jer ipak smo svi različiti...
Evo,morala san se negdi ispuhati...
Jedino šta mi može sad pomoći je vrića za udaranje...A kako je ja neman onda će nastradati jastuk...
Pozdrav do sljedećeg tipkanja (kad se nadan da ću biti bolje volje)...
Vaša Klara
P.S.I još nešto-Marinice,evo i ovin puten ti želin sritan 18-i rođendan...Nedaj se smesti i nedaj da ti neko bespotrebno nabija grižnju savjesti...
DRAGI TOME
Nema više suza koje mogu isplakati,svi smo presušili...
U našim srcima ćeš uvijek ostati i uspomena na Tebe živjeti će vječno...
Uzor ćeš biti sljedečim naraštajima i svi ćemo se rado sjetiti Tebe i tvojih očiju...
Slike i uspomene jedino su što nam je ostalo,ali zaboravljen nikad nećeš biti...
DRAGI MARKO
Žao mi je što nisam imala priliku bolje Te upoznati...
Ali,ono što sam vidjela govori sve o tebi...
Upornost i hrabrost Ti je bila najveća vrlina...
Nešto vrijedno divljenja...
DRAGI JOSIPE
Sad si anđeo...
Tješi me činjenica da si sada na ljepšem mjestu...
Nema više boli,patnje,suza...
Čuvam te u srcu...
DRAGI ANTE
Kad sam došla u Tisno mislila sam da me nitko ne pozna...
A onda si me Ti uvjerio u suprotno...
Toliko dobrote je bilo u tvom srcu...
Hvala Ti za sve...
DRAGI FRANE
Zahvaljujem Bogu što nam nije i tebe uzeo...
Drži se... Jak si ti...
U ovom trenutku najvažnija je vjera...
DIVIM SE I OSTALIM VATROGASCIMA KOJI SU IMALI HRABROSTI SUOČITI SE SA VATRENOM STIHIJOM...
Ljudi,evo me ...
Napokon se udostojih napisati novi post...
Molim pljesak za mene ...
Ma šalin se,ipak nisan toliko zahtjevna 
...
Eh,mnogo se stvari dogodilo od kad nisan pisala...
Kao najvažnije bi izdvojila subotu,tj.koncert Prljavog kazališta...
Stvarno nešto neopisivo...
Prljavci ti uživo pivaju tebi najdraže pisme (T noć kad si se udavala,Uzalud vam trud svirači,Marina...)... A nakon toga tulum na plaži uz profesionalnog pjevača,gitaru i svirku do jutra ...
Druga važna stvar je razgovor koji san vodila sa jednin jako dobrin prijateljen... Pucalo nas je neko čudno raspoloženje,a glavna tema je bila ŽIVOT... Evo jedna pametna rečenica od moga prijatelja koji inače nije sklon filozofiranju: "Uživaj u lipin trenucima u životu,oni traju onoliko koliko ostaju u tvom srcu.Ne daj vremenu da ih uzme jer kasnije ih ne vraća"... Lipo rečeno,jel da?
Zato,dragi moji,zaboravite sve ružne stvari,a lipe trenutke čuvajte u srcu jer će te ih na taj način vječno zadržati...
Eh,a treća stvar je nešto šta me toliko frustrira da je to nešto nemoguće... Hm,da... Kad san prekinula sa dečkon nakon 5.miseci veze zbog saznanja da ja još uvik nisan za nešto ozbiljno... Znate šta se dogodi? E,pa,dogodi se to da svi muškarci u mojoj blizini žele biti sa mnom . A do prije misec dana me nisu ni primječivali... Ne kužin u čemu je kvaka ... Jesan li se ja prominila,jeli se prominilo moje ophođenje prema njima??? Mislin da ne...
Ma,čime ja uopće zamaran svoju glavicu-kako su se zagrijali za mene tako će se i oladiti ...
Eto,primite pozdrav...
Do sljedečeg tipkanja
Prije svega,želin napisati da san prekinula sa Danijelon...
Zašto?
Ne znan ni sama...
Tj.uvatila me panika...
Ta veza je postala preozbiljna...
A ja nisan spremna za to...
Prestrašila san se...
I eto,napravila san šta san napravila...
A sad,tulum ...
Mijin 17.rođendan...
Proslava na plaži uz brdo alkohola...
Cila ekipa na okupu:Marina,Jakov,Zlata,Sara,Ivana,Mladen,Marija,Mija,Frane i ja...
Prvo smo malo cugnuli i nas četvero najhrabrijih smo odlučili ohladiti se malo u moru (Marina,Jakov,Vlado i ja) ...
Stvarno je bilo baza,pri svakom našem pokretu plankton svitli...
Na moru se ocrtavaju obrisi okolnih borova...
Zvijezde poviše nas...
Romantika...
Iz daljine dopiru glasovi i smijanje ostatka ekipe...
Eh,da,i vodka u ruci 
...
Lagano već pod gasom,Vlado je skupija hrabrosti i približija mi se...
Shvatila san ja već da mu se sviđan...
I bilo mi je drago zbog toga...
Dakle,približija mi se i upita me da li mi je zima...
Rekla san da je malo...
A onda on meni da će me ugrijati ako mu dozvolin...
Samo san se nasmijala...
To mu je bilo dovoljno da me zagrli i poljubi...
Od tada se cilu noć nismo razdvajali...
Šteta šta već sutra putuje za Novi Sad ...
Ali,obečala san mu da ću doći sa Marinom (ona mu je rodica) kod njega...
Ljudi,moran ići...Žao mi je šta prekidan post,ali ionako neman više ništa pametno za reći...
PozzZz
Ka šta vidite,vratila san se ...
Ovih 5 dana su bili najlipši u mom životu...
No,da krenen od početka (stvarno mi je ovo loša navika,šta god iden napisati počinjen od kraja )
Heh da,početak...
Dakle,već u petak san počela spremati stvari za put...
To je izgledalo otprilike ovako:
-"hm,da li da ponesen ovu majicu?" 
(spremanje majice u torbu+još najmanje 10 majica u svim mogućim kombinacijama-->da se nađe u rezervi )
-"ova minica mi ne treba!" (spremanje minice u torbu+sve moguće suknjice koje san iskopala iz ormara)
-"jesu li mi ove sandale baš potrebne?" (spremanje sandala u torbu+bile japanke+balerinke+crne japanke+sve moguće litnje cipele )
-trpanje u torbu svih mogućih naušnica,ogrlica i narukvica koje su se našle pri ruci (tj.sve šta je bilo u mom vidnom području)
Kako je krenulo,dvi putne torbe koje sam pripremila su bile krcate,a masu stvari koje san tila poniti nisu stale ...
Na svu sreću,u sobu je banula moja draga majčica (inače jako razumna žena-šteta šta po tom pitanju nisan na nju 
). Kada je vidila šta san sve potrpala u putne torbe,nije mogla doći sebi.
M(ama):Vidin da su ti torbe premale za sve ono šta si naumila poniti
J(a):Jesu.Aj,please,pogledaj jel ona crvena u dnevnom boravku
M (uzdah):Jel ti ideš na modnu pistu ili na otok?!
J (zbunjena):Pa na otok!Ali,ne mogu stalno biti u istoj robi!
M (pokušava me urazumiti):Pa i nećeš.Uzmi pet kombinacija i rješena stvar.A sve ostalo izbaci iz torba.
J (nezadovoljna):Ali,mama...
M (odlučno):Napravi kako san rekla i nema problema.Uostalom,tamo neće biti masa ljudi koja će svaki dan gledati šta si obukla i jesi li jednu majicu obukla dva dana za redom!
J (popuštan i vadin iz torbe sve nepotrebno)
Moran naglasiti da se ovakve scene događaju svaki put kad se ja spreman na put...Jednostavno se ne mogu odlučiti šta poniti,a šta ostaviti ...Priznajen,neodlučna san ...
Dakle,torbe su napokon bile spremne za put.
U subotu ujutro Dragi je doša po mene,spremija nesritne torbe u prtljažnik i napokon smo krenuli...
Došli smo u Murter i ukrcali se na brod...
Neopisivi gušt je bija popeti se na kat broda i osjetiti kako mi vitar puše u kosu...
Napokon san se makla iz gradske vreve i asfalta i prepustila se moru koje me neobično brzo potpuno smirilo i opustilo...
Ne mogu točno reći koliko smo putovali,jer san toliko uživala u vožnji da mi nije palo napamet pogledati na sat...
Iskrcali smo se na otoku Žutu,u jednoj uvalici...
Dragi je ka pravi kavalir nosija moje teške "torbice" do kuće...
Kuće koja je bila rezervirana samo za nas...
Pravi mali raj...
U okolici nije bilo ni jedne kuće,a imali smo i privatnu plažicu...
Spremili smo stvari,uskočili u kupaće i otrčali do mora...
Kupanje po cile dane,gledanje zalaska sunca,tretiranje mene kao da sam kraljica...Šta može biti lipše od toga ?
A uz sve to kraj mene je bila osoba do koje mi je stalo...
STVARNO NEMA NIŠTA LIPŠE OD TOGA...
Ka šta san rekla na početku posta,uz Dragoga san provela 5 predivnih dana koje ću doživotno pamtiti...Jedina muka mi je bila napustiti taj čaroban otok i vratiti se u stvarnost (buku,metež...).
Evo,nisan planirala ovoliko pisati,ali san tila to podiliti sa vama ...
Do sljedečeg tipkanja...
Aloooo,ekipa!
U žurbi sam,ali evo da napišen par rečenica ...
Heh,maloprije me nazvao Dragi i reka mi da mu od sljedećeg tjedna počinje godišnji (kako je i bilo planirano) ...
Dobili smo poziv od njegovog prijatelja da dođemo na Kornate...
Ja i Dragi...sami...
U kući koja će biti na raspolaganju samo nama...
Bez mobitela i ostalih čuda tehnike...
Dane provodeći na plaži i gledajući zalaske sunca... 
Odmoriti ćemo se od svega i svih...
Napuniti baterije koje su se ispraznile tijekom cile godine...
Hm,jel vama to zvuči primamljivo koliko i meni?
Ali prije svega toga,moram preživiti sljedeći tjedan,tj.polaganje mature ...
Čeka me praktični dio,a zatim zadaćnica iz hrvatskoga i usmeni iz 4 predmeta...
Nadan se da ću položiti iz prve jer sam se stvarno masu pripremala,trudila se i učila...
Čovječe,čak sam i izlaske svela na minimum...MORAN POLOŽITI!!!
Eh,da...
Ovaj vikend sam odlučila provesti na plaži sunčajući se...
Vrime se napokon koliko-toliko unormalilo...
Zašto to ne iskoristiti ...
A sad gibam,moram srediti još neke stvari oko maturalne radnje...
Pozdrav svima,koliko god vas ima
SILOVAO PA ODVIJAČEM OZLIJEDIO MATERNICU
"U toaletu kafića u Docu 20-godišnji Šibenčanin napao je,ispljuskao i silovao svoju bivšu 16-godišnju djevojku.
Konobari kažu da joj je potom odvijačem raskrvario spolni organ,ozlijedivši joj i maternicu.Policija je potvrdila da je mladić teško ozlijedio 16-godišnju djevojku,koju su liječnici hitno operirali i tako joj spasili život."
(članak iz 24 sata)
ŠOKANTNO!
Ne mogu virovati da postoje takvi monstrumi!
Ne mogu virovati da se to dogodilo u mom gradu!
Ne mogu virovati da se to dogodilo u kafiću u koji sam prije redovito zalazila!
Ne mogu virovati da joj nitko nije priteka u pomoć prije same tragedije!
Koliko sam mogla čuti,cura je skroz OK (prijateljica mi ide sa njom u razred)... Ne mogu zamisliti kako se ona nakon svega ovoga sada osječa...
Uglavnom,stanje joj je sada stabilno i za par dana bi tribala biti otpuštena iz bolnice...
Živciraju me komentari po forumima na kojima ljudi pišu kako je dobila ono šta je tražila!!!Kao,kriva je zato šta je u to vrime bila u kafiću,a maloljetna je...Pa su krivi i roditelji i odgoj...GLUPOST!
Zar ijedna cura želi da joj se tako nešto dogodi?!
Normalna stvar da ne želi!!!
A i razumljivo je da je u subotu navečer poželjela izaći i zabaviti se sa ekipon...
A šta je najtragičnije,naše sudstvo je katastrofa i pretpostavljan da će taj kreten dobiti minimalnu kaznu...
Al eto,bar su ga njeni prijatelji našli prije policije i udjelili mu pravdu...
Da li je u redu šta su ga onako natukli? Ja mislin da defitivno je...Da san bila tamo,ne mogu reći da ga i ja nebi dovatila nogon u drob!!!
Možda je ovaj post pregrub,ali san užasno bisna zbog toga šta se dogodilo curi... Ali,sad je najbitnije da se cura oporavi,iako znan da će ožiljci na duši zauvik ostati!
Evo,dragi moji,napokon sam se uvatila pisanja novog posta ...
Šta reći na naslov?
Pa eto,iman još jedan tjedan škole i gotovo...
Završava moja srednja škola i počinje vrime velikih promjena u mom životu...
Rastajem se od ljudi sa kojima san provela 4.godine obilježene svađama,pomirenjima,prijateljstvima,tračevima ...
Ali uz sve to,srednju školu ću pamtiti po dobroj zafrkanciji ...
Nekako se čudno osječan... U jednom trenu san sritna šta ću sve to ostaviti iza sebe,ali opet se javlja i neka tuga i strah...
Žao mi je šta ću neke cure iz razreda rjeđe viđati,ali jbg-život je takav,čupav i dlakav ...
Sad me čeka i matura,a zatim i prijemni za fax ...
Zato se nemojte čuditi šta tako rjetko pišen postove,jednostavno ne stignen od svih obveza ...
Dobra vijest je ta šta ću se ovaj tjedan moći malo opustiti i divljati po gradu sa razredon-naravno,svi ste pozvani na party ...
Znan da je post malo zbrčkan,ali lagano me hvata umor tako da jednostavno ne mogu napisati ništa smisleno ...
Krajnje je vrime da se uputin u zemlju snova ...
PozzZz svima
"Svijet je tako pust ako u njemu zamislimo samo
bregove,rijeke i gradove,ali znati da se negdje
netko slaže i da s njime možemo i šuteći dalje
živjeti,tek to nam zemaljsku kuglu pretvara u
nastanjen vrt..." (Goethe)
Ne znan kako vama,ali mene je ovaj citat potakao na razmišljanje...
Sve je to divno i krasno i definitivno se slažen sa ovon tvrdnjon,ali se pitan jeli je stvarno moguće naći takvu osobu...
Šta vi mislite o tome?!
Ha,šta reći ?
Bilo je super ka šta se i očekivalo ...
Iako nije bilo moje Marinčy i Jakova,uz domaće bilo vino san se ipak sasvin lipo provela .
Nismo bili baš brojna ekipa (Mia,Ivana,Teica,Frane i ja),ali smo sigurno bili među najglasnijima tamo...
Jedino nas je malo vrime za*ebalo,jer je oko 16 h počela padati kiša tako da smo bili primorani spremiti stvari i krenuti na autobusnu stanicu...
I tako šetajući prema busu naišli smo na žabu,a kako Frane zna da ja iman fobiju od tih beštijica slika je na mobitel i cilo vrime mi tura sliku pod nos ...
Sve u svemu,bilo je OK!
Oprostite na ovako kratkom postu,ali mrtva-umorna san tako da neman volje više pisati ...
Pozdrav svima i big kiss mojoj Teici
Evo,dragi moji,ja san se odlučila ponovno posvetiti ovom blogu...Stvarno san ga bila zapustila i razmišljala san da ga izbrišen...Ali opet,kad se sjetin koliko san se bila trudila oko njega-žao mi je...Dakle,nastavljan tamo di san i stala ...
Možda me je večina vas i zaboravila,ali nadan se da će se sve opet vratiti na staro...
Evo,Teice moja,još se nisi udala,a ja san napisala novi post ...
Ne znan šta da van napišen,jer se u ova dva miseca koliko nisan pisala masu toga dogodilo... Najvažnija vijest je da san već dva miseca u sritnoj vezi sa Susjedon .Lipo nam je za sad,a nadan se da će tako biti i ubuduće...
Šta se škole tiče,većinu ocjena san poispravljala i sad se lagano pripreman za maturu i za prijamni za fax... Odlučila san upisati Predškolski odgoj jer obožavan dicu i mislin da bi bila super teta u vrtiću .
Da ne pišen samo o školi,evo malo i o zabavi... Kako se za 1.svibnja svake godine ide na Krku,tako smo i ja i moja draga ekipica odlučili da ćemo također posjetiti taj predivni Nacionalni park. Ali ne samo zbog njegovih ljepota,već nam je to i dobra prilika za zabavu .Samo da nam vrime ne pokvari planove i sve će biti OK ...
To bi bilo to od mene,budite pozdravljeni
Da,da,govorin o maturalnom plesu...
Sve je nadmašilo moja očekivanja...
Nisan pala...
Nije mi se rasparala haljina...
Nije mi se razmazala šminka...
Ta večer je nadmašila sva moja očekivanja...Zabavila san se ka nikad u životu...Plesala san dok grupa nije otpivala i zadnju pismu...A šta da van pišen i objašnjavan-to morate sami doživiti ...
Tek su mi se danas slegli dojmovi...
Ka šta san rekla,sve je bilo fenomenalno,ali...
Uvik ima neko ali...
Ali večera je bila stvarno katastrofa...fuj,fuj,fuj ...
Ono su tribali baciti kokošama,a ne nama servirati ...
Ali opraštamo im...Bitno da smo se mi dobro zabavili...
A ovo pišen isključivo zbog Strijelca koji očito ne može dočekati slike ... Još nisu prebačene na CD,ali čim budu stavljan ih na blog...Šta ću od tebe kad si tako znatiželjan ...
I još nešto: prekinula san sa Josipon čisto iz razloga šta se premalo viđamo... Nisan navikla da dečka vidin svake prijestupne pa san mu to i dala do znanja... Sad izlazin sa jednin dečkon koji živi nekoliko kuća dalje od mene (takoreći susjed),ali o nekoj vezi još nema ni govora...
Ma,da ne duljin previše,bit ćete obavješteni o svemu...
I još jednom,Strijelac se moli za malo strpljenja
Kiss!!!!!
Sutra je dan D za koji se pripreman već misec dana...Sve je spremno (haljina,cipele,torbica,dogovoren termin kod frizerke i kozmetičarke...),a mene tek sad vata prava panika i histerija ...
Iman 100 scenarija kako ta večer može poći po zlu (tipa:pasti ću,rasparat će mi se haljina,frizura neće dobro ispasti...) ! Znan da nebi tribala na taj način razmišljati,ali jbg...
Ma valjda će na kraju ipak sve proći u najboljen redu,neću razmišljati o svim katastrofama koje bi se MOGLE dogoditi...
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa,koga ja to zavaravan!!! Šta ako padnen...Šta ako se cilu večer buden crvenila ka paprika...Šta ako... Ako...Ako ...
Sa ovakvin razmišljanjen teroriziran obitelj cili dan,Stara je već poludila sa mnom... Nakon uvjeravanja kako će sve biti OK i nakon saznanja da to ne dopire do mog mozga,jednostavno se počela praviti da me ne čuje ...
Ostatak dana san se jadala zidovima jer su i ostali shvatili da je Starina taktika prava stvar ...
A onda mi je sinula genijalna ideja,došla san do bloga i sad tlačin vas ... OK,stvarno san pretjerala,neću više...
Samo mi držite fige,a slike ću se potruditi staviti par dana nakon maturalnog...
Evo samo jedna prigodna sličica za kraj:
[IMG]http://img384.imageshack.us/img384/4953/untitledjv3.th.png[/IMG]
Stanje je ovakvo:
-kupila sam haljinu
-imam i cipele
-napokon san odlučila ko će mi biti pratnja
-napisale smo par vrabaca
-u razredu je maturalni stalna tema
-imam osječaj kao da čekamo Novu godinu,a ne maturalni ples
-iskreno,ja jedva čekan da to napokon prođe
-žao mi je šta Marina neće biti u mogučnosti tu večer provesti sa mnom
-u tijeku je učenje valcera i Gaudeamusa (maturalne himne )
-sve u svemu-luda kuća
Nisan vas obavjestila da dan D spada u petak (2.veljače)-držite mi fige
Popis najvažnijih događaja u veljači:
2.02.-maturalni ples
6.02.-moj 18-i rođendan
14.02.-Valentinovo
24.02.-tulum u Bilog kamena
...................
Kad san već spomenila Valentinovo,ne znan šta bi Josipu kupila...
Imate li kakvu ideju?
Ne znan više šta bi pisala,sama sebi san već dosadila
Šaljem vam veliku pusu
P.S.Tek sad vidin koliko je post kratak...Obečajen,drugi put ćete dobiti puni izvještaj o svemu
Bila sam tužna...
Sama...
Ostavljena i zaboravljena...
Uspomene su me gušile...
Življenje u prošlosti me opterečivalo...
Jedan slučajan susret je sve promjenio...
Nove oči su ušle u moj život...
Smirenje...
Novo rađanje ljubavi...
Sve se napokon posložilo na svoje mjesto...
Sreća...
Taj divan osječaj je opet prisutan...
Ispunjava me...
Trudim se da opet ne pogrješim...
Razumjevanje...
Otkrila sam svoju bolju stranu...
Želim da to zauvijek potraje...
Zauvijek...
Jesam li spremna za zauvijek?
Mislim da jesam...
Sa pravom osobom je sve moguće...
Romantika...
To mi je trebalo...
P.S. Neću vam zamiriti ako iz ovog posta ništa ne skužite... Samo san tila reći da nikad nisan bila sritnija ka sad sa Josipon...
Mislila san da nikog neću moći nekog tako voliti,ali eto-sve je moguće
To bi bilo sve od mene za vas
